Dnevnik Diane Budisavljević

Diana Budisavljević sa suprugom liječnikom, kćerima i tek rođenom unukom živi životom zagrebačke visoke građanske klase. U jesen 1941. doznaje da se Židovke i Srpkinje s djecom odvode u logore gdje umiru od gladi i bolesti. Židovska općina šalje pomoć Židovkama, ali za Srpkinje se nitko ne brine. Koristeći svoje austrijsko podrijetlo, Diana apelira na vlast, crkvu i Crveni križ da spase barem djecu. Nitko od njih ne želi preuzeti odgovornost. S nekolicinom prijatelja u svom stanu prikuplja pomoć i organizira akciju kojom će do kraja rata od sigurne smrti biti spašeno više od 10.000 djece. Među njima su i Živko, Milorad, Zorka i Nada koji se gotovo 80 godina kasnije vraćaju u logore svog djetinjstva i tek tada spoznaju da život duguju nepokolebljivoj snazi jedne žene. Svjesna da će i rat jednom proći, Diana je pomno vodila kartoteku dječjih sudbina, no nju će joj bespovratno otuđiti komunistička vlast 1945. kada njeno germansko i građansko podrijetlo postaju nepoželjni. Zahvaljujući Dianinom dnevniku, koji je nakon njezine smrti pronašla unuka, rasvijetljena je herojska uloga žene uvjerene da njezin život nije vredniji od života nedužno progonjenih.